Sveti Mihovil
Sveti Mihael blago je uzdignut iznad Dunava na terasi u podnožju brda Michaelerberg, koji se ovdje strmo spušta u Dunav, između Spitz an der Donau i Weißenkirchen in der Wachau, na području gdje je nakon 800. godine Karlo Veliki bio kralj Franačko Carstvo od 768. do 814. Reicha bilo je područje koje je darovano biskupiji Passau. Biskupija Passau bila je svjetovna vlast prinčeva biskupa Passaua, koja je postojala do 1803. godine, vremena sekularizacije, sekularizacije, odvojenosti crkve od države.
Na mjestu današnje crkve sv. Mihovila, Karlo Veliki dao je sagraditi svetište Mihovila umjesto keltskog žrtvenog mjesta. Sveti Mihael se u kršćanstvu smatra ubojicom đavla i vrhovnim zapovjednikom vojske Gospodnje. Nakon pobjedničke bitke kod Lechfelda 10. kolovoza 955., kulminacije mađarskih invazija, arkanđeo Mihael postao je zaštitnik Istočnog Franačkog Carstva, istočnog dijela Carstva nastalog podjelom Franačkog Carstva 843. ranosrednjovjekovni preteča Svetog Rimskog Carstva, objašnjeno.
Izvana crkva sv. Mihovila sastoji se od četverokramne lađe s uvučenim trokrakim korom s petosminom, okolnim vijencem i nadsljemenim kontraforima s vodenim čekićem. Trakasti prozori s dva i tri polja imaju oblik zdjele, trolista i polukružnog luka. Na južnoj strani nalazi se bogato pregrađeni portal ramenog luka. Na korskom grebenu nalaze se terakotne kulture jelena i konja, tzv. zečeva. Četverokatni zapadni toranj s vijenskom konstrukcijom postavljen je na pola lađe. Lađa, kontrafori i kula sastoje se od neožbukanog lomljenog kamena s lokalnim kamenjem i rupama za skele.
Pojavom topova u 14. stoljeću četvrtaste kule utvrda zamijenjene su okruglim kulama, jer su okrugle kule manje osjetljive na oštećenja od topovskih zrna koja ih bočno pogađaju. Ogradni zid sv. Mihovila, koji je izvorno bio visok oko 7 metara i djelomično je služio kao obložni zid zbog razlike u razini prema Dunavu, podignut je 1575. godine i ojačan 1605. i 1677. godine. Okrugla kula u jugoistočnom kutu utvrde nekada je bila povezana s kosturnicom prohodnim lučnim mostom, danas s plutajućim podom
Kneževina-nadbiskupija Salzburga vladala je desnom stranom Dunava od 860. godine, dok je lijeva strana bila podređena biskupiji Passau. Nakon što je biskupija Passau bila sufragan nadbiskupije Salzburg, cijeli je Wachau izravno ili neizravno pripadao kneževskoj nadbiskupiji Salzburg. Sufraganska biskupija je biskupija jedne nadbiskupija je podređen. Utvrđena crkva svetog Mihovila bila je matična crkva Wachaua. Od raspuštanja župe 1784. godine od strane cara Josipa II., sv. Mihovila je podružna crkva župe Wösendorf. Prije toga je župa Wösendorf od 12. stoljeća bila filijala sv. Mihovila.
Kosturnicu svetog Mihovila, sagrađenu krajem 14. stoljeća, darovali su 1395. wösendorfski građanin "Seyfrid den freytl" i njegova supruga Margreta. Kosturnica istočno od filijalne crkve sv. Mihovila uska je visoka građevina s petosminskim stupnjem i snažnim stepenastim kontraforima te dvokrakim šiljastim lučnim prozorima s četverolisnim trakama i kopljastim prozorima s trolisnim zatvaračima. Zapadni glatki zabatni zid okrunjen je šesterostrano isturenim sljemenim tornjićem s piramidalnim šljemom i zabatnim vijencem na konzoli.
Portal prelomljenog luka također je smješten u zapadnom zabatnom zidu. Na zapadnom zidu ostaci su monumentalne zidne slike sv. Kristofora s kneževskom kapom iz 4. četvrtine 15. stoljeća. Iznutra je kosturnica jednopolna s rebrastim svodom na konzolama kaleža i reljefnim zaglavnim kamenom s grbom s tri srca. Inventar čine ostaci mumija u vitrinama i 3 kovčega Jozefinske štednje. Posebnost kosturnice sv. Mihovila je da je objekt koji se naziva kosturnica kapelica u kojoj se nalazi kosturnica. Osuarij, odnosno kosturnica, bila je sabirno mjesto za kosti s groblja gdje je trebalo napraviti prostor za daljnje ukope. Kosturnice su uvedene u 11. i 12. stoljeću. Kosturnica je stoga često povezana s grobljem, kao u sv. Osobito u ovom obliku kosturnica se zove Karner. Kršćanske kosturnice često su posvećene arkanđelu Mihaelu. Mogu imati dva kata ili biti dodani kasnije, često s kapelom u gornjoj sobi. Na prijelazu u 20. stoljeće kosturnice se više ne koriste.
Wachau se protezao od Spitz an der Donau do Weißenkirchen in der Wachau, a dno doline od St. Michaela preko Wösendorfa i Jochinga do Weißenkirchena bilo je poznato kao Thal Wachau.
Sve do 1850. aluvijalna terasa na sjevernoj obali Dunava od St. Michaela do Weißenkirchena bila je poznata kao 'dolina Wachau'. Thal Wachau uključuje gradove Weißenkirchen, Joching, Wösendorf i St. Michael, koji zajedno čine jednu cjelinu. Već u 9. stoljeću u dolini Wachaua počela se uzgajati vinova loza. U Vinoteci Thal Wachau u Weißenkirchenu vinogradari Thal Wachaua predstavljaju svoja vina koja se mogu kušati od travnja do listopada.
