opatija Melk
Geschichte
Monumentalna benediktinska opatija Melk, vidljiva izdaleka, svijetli jarko žuto na strmoj litici koja se spušta prema sjeveru prema rijeci Melk i Dunavu. Kao jedna od najljepših i najvećih jedinstvenih baroknih cjelina u Europi, UNESCO-va je svjetska baština.
831. mjesto se spominje kao Medilica (= granična rijeka) i bilo je važno kao kraljevska carina i dvorac.
U drugoj polovici 10. stoljeća car je odlikovao Leopolda I. Babenbergovca uskim pojasom uz Dunav, s dvorcem, utvrđenim naseljem, u sredini.
Rukopisi u knjižnici opatije u Melku govore o zajednici svećenika već pod markgrofom Leopoldom I. Proširenjem dominiona prema istoku na Tulln, Klosterneuburg i Beč, Melker Burg je izgubio svoju važnost. Ali Melk je služio kao grobno mjesto za Babenberge i kao grobno mjesto za sv. Koloman, prvi zaštitnik zemlje.
Markgrof Leopold II dao je sagraditi samostan na stijeni iznad grada u koji su 1089. godine uselili benediktinci iz opatije Lambach. Leopolda III prenio benediktincima utvrdu dvorac Babenberg, te posjede i župe te selo Melk.
Budući da je samostan utemeljio markgrof, on je 1122. izuzet iz nadležnosti biskupije Passau i stavljen izravno pod papu.
Sve do 13. stoljeća Zaklada Melker doživjela je kulturni, intelektualni i gospodarski uspon, a samostanska škola je dokumentirana u rukopisima već 1160. godine.
Veliki požar uništio je krajem 13. stoljeća. Samostan, crkva i sve gospodarske zgrade. Samostansku disciplinu i gospodarske temelje uzdrmala je kuga i loša žetva. Kritika sekularizacije redovnika i povezanih zlouporaba u samostanima rezultirala je reformom odlučenom 1414. na saboru u Konstanzu. Po uzoru na talijanski samostan Subiaco, svi bi se benediktinski samostani trebali temeljiti na idealima Benediktinova pravila. Središte tih obnova bio je Melk.
Nikolaus Seyringer, opat talijanskog benediktinskog samostana u Subiacu i bivši rektor Bečkog sveučilišta, postavljen je za opata u samostanu u Melku da provede "reformu u Melku". Pod njim je Melk postao uzorom stroge samostanske discipline i, u vezi s Bečkim sveučilištem, kulturnim središtem u 15. stoljeću.
Dvije trećine Melkovih rukopisa koji su preživjeli do danas potječu iz tog razdoblja.
Razdoblje reformacije
Plemići su na saborima došli u dodir s luteranstvom. Također kao izraz svog političkog otpora prema svojim suverenima, većina plemstva prešla je na protestantizam. Poljoprivrednici i stanovnici tržnice bili su skloni okrenuti se idejama anabaptističkog pokreta. Broj ljudi koji su ulazili u samostan naglo je pao. Samostan je bio pred raspadom. Godine 1566. u samostanu su ostala samo tri svećenika, tri klerika i dva brata laika.
Kako bi se spriječili luteranski utjecaji, iz samostana su zaposjednute župe u okolici. Melk je bio regionalno središte protureformacije. Po uzoru na šestorazredne isusovačke škole, u 12.st. osnovan,
najstarija škola u Austriji, Melker Klosterschule, reorganizirana. Nakon četiri godine u školi Melk, učenici su otišli na dvije godine u Isusovački kolegij u Beču.
Godine 1700. za opata je izabran Berthold Dietmayr. Dietmayrov cilj bio je novom gradnjom naglasiti vjersku, političku i duhovnu važnost samostana.
Godine 1702., malo prije nego što je Jakob Prandtauer odlučio sagraditi novi samostan, položen je kamen temeljac za novu crkvu. Interijer je dizajnirao Antonio Peduzzi, štukature Johan Pöckh i slikar Johann Michael Rottmayr stropne freske. Paul Troger naslikao je freske u knjižnici i Mramornoj dvorani. Za pozlatu je zaslužan Christian David iz Beča. Joseph Munggenast, Prandtauerov nećak, dovršio je upravljanje gradnjom nakon Prandtauerove smrti.
Godine 1738. požar u samostanu uništio je gotovo dovršenu zgradu.
Nova samostanska crkva konačno je otvorena 8 godina kasnije. Samostanski orguljaš u Melku bio je kasniji kapellmeister bečke katedrale Johann Georg Albrechtsberger.
18. stoljeće bilo je zlatno doba u smislu znanosti i glazbe. Međutim, zbog svoje važnosti za državu, školski sustav i pastoral, samostan nije zatvoren za vrijeme Josipa II. kao mnogi drugi samostani.
Godine 1785. car Josip II samostan je stavio pod vodstvo državnoga zapovjednika opata. Te su odredbe ukinute nakon smrti Josipa II.
Godine 1848. samostan je izgubio vlastelinstvo, a novčana naknada dobivena od toga upotrijebljena je za opću obnovu samostana. Opat Karl 1875-1909 imao je veliki utjecaj na život u kraju. Ustrojen je dječji vrtić, a samostan je gradu darovao zemljište. Nadalje, na inicijativu opata Karla, uz seoske putove posađena su stabla jabukovače, koja i danas obilježavaju krajolik.
Početkom 20. stoljeća postavljena je kanalizacija, novi vodovod i električna rasvjeta. Kako bi financirao samostan, prodao je, između ostalog, Gutenbergovu Bibliju Sveučilištu Yale 1926. godine.
Nakon aneksije Austrije 1938. samostansku gimnaziju zatvorili su nacionalsocijalisti, a veći dio samostanske zgrade konfiscirali za državnu gimnaziju. Samostan je preživio rat i kasniju okupaciju gotovo bez ikakvih oštećenja.
Restauratorski zahvati na ulaznoj zgradi i prelatskom dvorištu te konstruktivna analiza u knjižnici i dvorani Kolomani bili su nužni kako bi se 900. godine izložbom proslavila 1989. obljetnica samostana.
kemijska olovka
Kompleks, koji je jednoobrazno u baroknom stilu izgradio Jakob Prandtauer, ima 2 vidljive strane. Na istoku je ulazna uža strana palacijala s portalom dovršenim 1718., koji je flankiran s dva bastiona. Južni bastion je utvrda iz 1650. godine, drugi bastion s desne strane portala izgrađen je radi simetrije.
Na zapadu doživljavamo kazališnu predstavu od pročelja crkve do balkona s pogledom u daljini na dolinu Dunava i kuće grada Melka u podnožju samostana.
Između se nižu dvorišta različitih dimenzija, koja su okrenuta prema crkvi. Prelaskom zgrade vrata ulazi se u dvorište vratara u kojem se s desne strane nalazi jedna od dvije kule Babenberg. Dio je stare utvrde.
Nastavljamo kroz nadsvođeni prolaz i sada smo u dvokatnoj svijetloj dvorani, Benediktihalle, s freskom sv. Benedikta na stropu.
Odavde gledamo u trapezoidno prelatsko dvorište. U sredini dvorišta do 1722. godine stajala je fontana Kolomani, koju je opat Berthold Dietmayr darovao trgovištu Melku. Fontana iz raspuštene opatije Waldhausen sada stoji umjesto fontane Kolomani usred dvora prelata.
Jednostavnost i miran sklad karakterizira strukturu pročelja okolnih zgrada. Barokne slike na središnjim zabatima Franza Rosenstingla, koje prikazuju četiri glavne vrline (umjerenost, mudrost, hrabrost, pravednost), zamijenjene su 1988. modernim prikazima suvremenih slikara.
Kaiserstiege, Kaisertrakt i muzej
Od Prälatenhofa idemo preko lijevog stražnjeg ugla kroz vrata preko kolonade do Kaiserstiege, veličanstvenog stubišta. Stisnuta u donjem dijelu, otvara se prema gore sa štukaturama i skulpturama.
Na prvom katu, 196 m dugačak Kaisergang prolazi gotovo cijelim južnim pročeljem kuće.
Portreti svih austrijskih vladara, Babenbergera i Habsburgovaca, obješeni su na zidovima Kaiserganga u opatiji Melk. Odavde ulazimo u prostorije carske obitelji koje se koriste kao samostanski muzej. "Melker Kreuz", dar vojvode Rudolfa IV., vrijedan postav za jednu od najvrjednijih relikvija, česticu s Kristova križa, izlaže se samo u posebnim prigodama.
kolomanska monstranca
Drugo blago samostana je Kolomanija monstranca s donjom čeljusti sv. Koloman, Dar Svake godine na blagdan svetog Kolomana, 13. listopada, prikazuje se na bogoslužju u spomen na sveca. Inače, Kolomanijeva monstranca izložena je u opatijskom muzeju opatije Melk, koji se nalazi u nekadašnjim carskim sobama.
Mramorna dvorana
Mramorna dvorana, visoka dva kata, povezuje se s Carskim krilom kao dvorana za bankete i blagovaonicu za svjetovne goste. Dvorana se grijala toplim zrakom preko rešetke od kovanog željeza ugrađene u pod u sredini dvorane.
Impresivna je monumentalna stropna slika Paula Trogera na ravnom stropu s velikim brazdama u Mramornoj dvorani opatije Melk, kojom je stekao nacionalnu slavu. "Trijumf Atene Palade i pobjeda nad mračnim silama" prikazuje figure koje lebde u nebeskoj zoni iznad naslikane lažne arhitekture.
knjižnica
Nakon crkve, knjižnica je druga najvažnija prostorija u benediktinskom samostanu i stoga postoji od osnutka samostana u Melku.
Knjižnica Melk podijeljena je u dvije glavne prostorije. U drugoj manjoj prostoriji ugrađenim spiralnim stubištem izlazi se na okolnu galeriju.
Stropna freska Paula Trogera u većoj od dviju prostorija knjižnice stvara duhovni kontrast sa stropnom freskom u Mramornoj dvorani opatije Melk. Tamno drvo s intarzijama i odgovarajuća, ujednačena zlatno-smeđa boja hrpta knjige određuju impresivan, skladan prostorni doživljaj. Na gornjem katu nalaze se dvije čitaonice s freskama Johanna Bergla, koje nisu dostupne javnosti. Knjižnica opatije Melk sadrži oko 1800 rukopisa od 9. stoljeća i ukupno oko 100.000 XNUMX svezaka.
Kolegijalna crkva sv. Petra i sv. Pavla, posvećena 1746. godine
Vrhunac baroknog samostanskog kompleksa opatije Melk je kolegijalna crkva, crkva s visokom kupolom i pročeljem s dvostrukim tornjem po uzoru na rimsku isusovačku crkvu Il Gesu.
Ulazimo u moćnu dvoranu s bačvastim svodom s bočnim kapelama i oratorijima te 64 metra visokom kupolom na bubnju. Velik dio nacrta i prijedloga za ovaj interijer crkve potječe od talijanskog kazališnog arhitekta Antonija Beduzzija.
Unutar Sveučilišne crkve u Melku, pred nama se otvara pompozno, barokno umjetničko djelo. Sinergija arhitekture, štukature, rezbarija, oltarnih struktura i murala ukrašenih zlatnim listićima, štukaturama i mramorom. Freske Johanna Michaela Rottmayra, oltarne pale Paula Trogera, propovjedaonica i glavni oltar koje je dizajnirao Giuseppe Galli-Bibiena, skulpture koje je dizajnirao Lorenzo Mattielli i skulpture Petera Widerina stvaraju neodoljiv ukupni dojam ove visoke barokne crkve.
Od velikih orgulja koje je izradio bečki graditelj orgulja Gottfried Sonnholz sačuvan je samo vanjski izgled orgulja iz vremena izgradnje 1731./32. Stvarni rad je napušten 1929. tijekom pretvorbe. Današnje orgulje izgradio je Gregor-Hradetzky 1970. godine.
vrtovi
Barokni opatijski perivoj s pogledom na barokni vrtni paviljon u prizemlju izvorno je projektiran baroknim cvjetnim, zelenim biljem i šljunčanim ornamentima, prema ideji “rajskog” vrta baroknog doba u vrijeme kada je nastao. Vrt se temelji na filozofsko-teološkom konceptu, svetom broju 3. Park se prostire na 3 terase, a na 3. terasi nalazi se vodeni bazen, voda kao simbol života. Barokni zakrivljeni bazen fontane u prizemlju, u sredini uzdužne osi vrta i vrtnog paviljona, korespondira s lanternom iznad crkvene kupole u kojoj je sv. Duh, treća božanska osoba, predstavljen je u obliku goluba kao simbola života.
Nakon 1800. projektiran je engleski pejzažni park. Perivoj je potom zarastao sve do obnove samostanskog perivoja 1995. godine. Obnovljen je neobarokni osmerostrani paviljon s otvorenim stupovima i mansardnom kapom na 3. terasi samostanskog perivoja, fontana i stari sustav staza. Na najvišoj točki parka opatije zasađen je drvored lipa od kojih su neke stare oko 250 godina. Akcenti suvremene umjetnosti povezuju park sa sadašnjošću.
Instalacija "Benedictus-Weg" ima kao sadržaj temu "Benedictus blaženi". Rajski vrt uređen je po starim uzorima iz samostanskih vrtova, s ljekovitim biljem i biljkama jakih boja i mirisa.
Ispod je "Jardin méditerranée" egzotičan, mediteranski vrt. Dalje uz stazu posađeno je biblijsko bilje poput smokve, vinove loze, palme i jabuke.
gazebo
Barokni vrtni paviljon u prizemlju opatijskog parka privlači pažnju.
Godine 1747./48. Franz Munggenast izgradio je vrtni paviljon za svećenike kao mjesto za opuštanje nakon strogih razdoblja korizme. Tadašnje kure, poput puštanja krvi i raznih detoksikacijskih kura, zahtijevale su naknadno jačanje. Redovnici su podijeljeni u dvije skupine, jedna je nastavila s normalnim samostanskim životom, a druga je ostavljena da se odmori.
Slike Johanna W. Bergla, učenika Paula Trogera i prijatelja Franza Antona Maulbertscha, pokazuju maštovit barokni stav prema životu, oslikane rajske prilike, kao kontrast asketizmu samostanskog života. Tema fresaka iznad prozora i vrata u velikoj dvorani paviljona je svijet osjetila. Putti predstavljaju pet osjetila, na primjer osjetilo okusa, najvažnije osjetilo, predstavljeno je dvaput, kao piće na jugu i jelo na sjeveru.
Sunce obasjava središte stropne freske, nebeski svod, a iznad njega vidimo luk zodijaka s mjesečnim znakovima godišnjih doba proljeće, ljeto i jesen.
Na rubovima stropne freske na oslikanoj atici prikazana su četiri tada poznata kontinenta: Europa na sjeveru, Azija na istoku, Afrika na jugu i Amerika na zapadu. Egzotični prizori mogu se vidjeti u ostalim sobama, poput otkrića Amerike u istočnoj sobi. Prikazi anđela koji kartaju ili anđela sa štapovima za bilijar pokazuju da je ova prostorija korištena kao kockarnica.
Tijekom ljetnih mjeseci glavna dvorana vrtnog paviljona u opatiji Melk koristi se kao pozornica za koncerte na Međunarodnim danima baroka na Duhove ili ljetne koncerte u kolovozu.
Opatija Melk i njezin park čine skladnu cjelinu kroz interakciju duhovne i prirodne razine.